Prestravljenost u njegovim ocima i cik koji je ispustao drhteci ko prut u trenucima kada sam ga budila iz nocnih mora, nije slutila na dobro.
Potiskivajuci paralizirajuci strah koji me obuzimao, ja sam ga smirivala.
Lijepa rijec i zagrljaj ipak te nije vracao u laz, jer je na trenutak barem, vjesto skrivena realnost u tebi preovladavala.
Sta nosis u dusi kad se takav budis?
Sta nosis u dusi kad je nikad nikom ne smijes pokazati?
Sta vidis u ogledalu dok cupas obrve?
Zagrlii me oko vrataa oluuja se diiizeee….
Čupanje obrva je totalno OUT. Sad ih treba brijat’. 😀
fol je da se nista ne nosi, sve se ispusta
ko o cemu, kurva o postenju. DH je zajebana stvar, steta sto se ne ozeni 🙂
znala sam da ce brijanje opet biti in! ih kakvu sam ja recku imala 😉
ti si skontao fol, 1:0.
sve znas
Sta je bolje, ruzna istina ili ljepa laz ? Mislim da znam tvoj odgovor.
A odgovor na tvoje pitanje je (mozda) strah, neki metaforicki demon u dusi.
Ili sam ja ovo preozbiljno shvatio…
uvijek i vazda i forever najruznija istina.
sto se tice pitanja, gotovo sva moja pitanja su retoricka, ja uglavnom znam odgovore na vecinu njih.
ne moze se nista preozbiljno shvatiti, sto se mene tice 🙂
obrve ne brijem, a ni ostatak face 😀